Za Vlasnike

Najčešća pitanja u veterinarskoj ambulanti

Da li je neophodno da se i pas i mačka čiste od crevnih parazita, koliko često i zašto je čišćenje od parazita uopšte potrebno ako se u stolici ne primećuju paraziti i životinja ne pokazuje nikakve simptome oboljenja?

Čišćenje pasa i mačaka od crevnih parazita, ili kako se stručno kaže – dehelmintizacija, je jako važna mera u zaštiti zdravlja životinja, a još više ljudi. Postoje određene parazitske bolesti koje se mogu preneti sa pasa i mačaka na ljude, kao što je, na primer, ehinokokoza, a koje su vrlo opasne i mogu da ugroze i život čoveku. I po samu životinju, a posebno po mlade životinje može da bude za život opasno ako su zaražene nekim od crevnih parazita. Zbog tih razloga redovno čišćenje pasa i mačaka od crevnih parazita je neophodno i odgovornost je svakog vlasnika da štiti kako sopstveno zdravlje i zdravlje svoga ljubimca, tako i zdravlje drugih ljudi i životinja.

Čišćenje od crevnih parazita se sprovodi prvi put kod životinja sa 20 dana starosti. Čišćenje mladunaca se ponavlja sa 40 dana njihove starosti. Prilikom oba navedena čišćenja neophodno je sa mladima istovremeno čistiti i majku. U peridu do šest meseci starosti štene ili mače treba čistiti u intervalima od jednog meseca. Posle šest meseci starosti, čIšćenje se ponavlja u intervalima od tri do šest meseci.Čišćenje na svaka tri meseca se preporučuje tamo gde životinja puno vremena provodi sa malom decom, u većim odgajivačnicama, ako pas ili mačka puno vremena provode napolju i dolaze često u kontakt sa drugim psima i mačkama. Ako se pas ili mačka drže u kući i ako je njihov kontakt sa drugim predstavnicima njihove vrste ređi, čišćenje se sprovodi na svakih šest meseci.

Čišćenje ljubimaca od crevnih parazita mora da se vrši iako vlasnik u izmetu životinje crevne parazite ne primećuje. Kod većine odraslih životinja paraziti u crevima  borave ,a da ne izazivuja nikakve simptome, niti u izmetu dolazi od pojave vidljivih tragova njihovog prisustva. Jedini metod kojim crevni paraziti sa sigurnošću mogu da se otkriju je mikroskopski koprološki pregled izmeta životinje.

Da li pseća ili mačeća dlaka, ako je čovek proguta, može da dospe u unutrašnje organe čoveka i da izazove oboljenje?

Postoji raširena priča među neobaveštenim ljudima, da dlaka kućnih ljubimaca ako je čovek proguta, može “da putuje” kroz organizam čoveka i da dovede do različitih bolesti. Opala dlaka je neživa, i ako dospe u sistem za varenje čoveka, organizam će je ili svariti, ili što je verovatnije, izbaciće je sa izmetom u spoljašnju sredinu. Opasnost koja postoji za čoveka, a ima veze sa dlakama psa ili mačke je mogućnost da na dlaci psa ili mačke postoje jaja nekog od crevnih parazita koja će zajedno sa dlakom biti uneta u ljudski organizam. Redevno čišćenje od glista (dehelmintizacija) pasa i mačaka je najvažnija mera zaštite zdravlja ljudi od moguće zaraze nekom od parazitskih bolesti. Mera zaštite zdravlja ljudi je i davanje psima i mačkama higijenski ispravno mesa, a nikako meso, ili još gore iznuturice koje na sebi imaju vidljive promene i nisu termički obrađene, tj. dobro skuvane ili ispečene.

Zbog čega je potrebno da se štenci i mačići čiste od crevnih parazita kada oni ne izlaze nikuda van legla i u stolici im se ne vide paraziti?

Bez obzira na to što štenci i mačići u prva dva meseca života ne napuštaju leglo i ne dolaze u kontakt sa drugim životinjama, oni najčešće jesu zaraženi crevnim parazitima i zato je neophodno da se prvo čišćenje mladih životinja obavi već sa 20 dana starosti. Štenci i mačići bivaju zaraženi infektivnim oblicima crevnih parazita preko krvotoka majke ili kroz posteljicu. Obično je potrebno oko 20 dana da se iz razvojnih oblika crevnih parazita razviju oblici na koje deluju sredstva za čišćenje, i zato se prvo čišćenje preporučuje već sa 20 dana starosti. Istovremeno sa mladima obavezno mora da se čisti i majka, jer ona jede izmet štenaca. Čišćenje i majke i štenaca se ponavlja za 20 i 40 dana. 

Da li treba da čistim od glista gravidnu kuju ili mačku i kada?

Većina sredstava koja se koristi za čišćenje pasa i mačaka od crevnih parazita ne preporučuje se za upotrebu kod gravidnih životinja zbog mogućih štetnih dejstava na razvoj plodova. Sredstva za čišćenje od crevnih parazita mogu toksično da deluju na unutrašnje organe plodova, a naročito na jetru i bubrege. Upotreba određenih preparata za čišćenje od crevnih parazita dozvoljena je kod gravidnih životinja, ali samo uz strog nadzor veterinara i ako veterinar proceni da je čišćenje neophodno. Najbolje bi bilo kuju očistiti pre parenja, a sledeće čišćenje od glista treba ponoviti sa 20 dana starosti štenaca.

Čuli smo da postoje ,,srčani crvi“. Da li je to istina i da li redovno čišćenje pasa od parazita deluje i na te ,,srčane crve“?

,,Srčani crvi“ ili kako se bolest stručno naziva – dirofilarioza, je parazitarna bolest koja je veoma prisutna kod nas. Komarci su glavni prenosioci ove bolesti. Uzročnik ovoga oboljenja je parazit, mikrofilarija Dirofilaria immitis. Parazit mikrofilarija koji se nalazi u organizmu komarca, prilikom ujeda komarca biva prenet na psa. Larve mikrofilarije migriraju kroz organizam psa sledećih sto dana. Mladi odrasli paraziti dospevaju u cirkulaciju domaćina. Mikrofilarije se umnožavaju u organizmu psa i počinju da se gomilaju u desnoj srčanoj komori domaćina. I kod mačaka je moguća infestacija ovim parazitom ali se za sada javlja ređe nego kod pasa. Pretpostavlja se da su mačke po prirodi otpornije na infestaciju ovim parazitima jer se kod inficiranih mačaka u organizmu pronalazi znatno manji broj odraslih parazita nego kod pasa. ,,Srčani crvi“ mogu dosta dugo da parazitiraju u organizmu psa, a da ne dovode ni do kakvih simptoma. Prvi znaci koji se kod obolelog psa javljaju su kašalj, otežano disanje, zamaranje, pas teško podnosi svaku fizičku aktivnost. Vrlo često dolazi i do porasta telesne temperature. Ako se bolest blagovremeno ne dijagnostikuje i ne leči može biti fatalna.

Dijagnoza ovog oboljenja zahteva čitav niz pregleda obolele životinje koji uključuju fizički preged, rendgenološki pregled, pregled uzoraka krvi i imunološke testove. 

Prevencija ovog oboljenja vrši se davanjem adekvatnih preparata jedanput mesečno, a kontrolu krvi bi trebalo raditi na svakih 6 meseci. 

U kom uzrastu štenta ili mačeta je najbolje da se oni razdvoje od majke, preuzmu i stignu u svoj novi dom?

Preporučuje se da novi vlasnici preuzmu štene ili mače nakon prve vakcine, znači oko osme nedelje starosti. Naučnici koji se bave posmatranjem ponašanja životinja došli su do zaključka da se mlade životinje u ovom uzrastu izuzetno lako adaptiraju na novu sredinu i nove uslove života i da uglavnom brzo prebole rastanak od majke. Period adaptacije mlade životinje u ovom uzrastu obično traje samo nekoliko dana u toku kojih štene/mače upoznaje novo okruženje i vlasnike i uključuje se u život porodice. Štene/mače može u novi dom da stigne i kasnije i da novo okruženje prihvati bez ikakvih problema. Ako mlada životinja stiže u kuću ili odgajivačnicu gde već ima pasa ili mačaka, onda je bolje da se preuzimanje izvrši oko 3. meseca starosti kada je štene/mače primilo i revakcinu. Preuzimanje mladih životinja u uzrastu preko tri meseca može da ima i tu prednost da je štene, a naročito mače, već steklo navike oko obavljanja nužde na određenom mestu.

Preuzimanje šteneta ili mačeta u uzrastu od četiri pa do 8-9 meseci starosti traži malo više strpljenja novog vlasnika ako navike koje je u prethodnoj porodici životinja stekla ne odgovaraju navikama novih vlasnika. No, uzimanje ljubimca u ovom periodu ima i prednosti jer životinja u tom životnom dobu već treba da ima formirane navike oko obavljanja nužde, ishrane i treba da je dobila i prve lekcije o vaspitanju što dosta olakšava situaciju vlasniku, pogotovu ako nema dovoljno iskustva u držanju kućnih ljubimaca. Međutim, štene ili mače u ovom uzrastu treba i pažljivo pregledati i posmatrati pri preuzimanju jer neke loše navike su već u tom dobu mogle da se formiraju.Štene ili mače nikako ne bi smeli da budu plašljivi i izrazito nepoverljivi jer to može da znači da su preživeli događaje koji su na njih ostavili negativne posedice i sa kojima novi neiskusni vlasnici teško mogu da se izbore.

Ako se ljudi odlučuju da uzmu odraslog psa ili mačku, prethodno treba da provedu određeno vreme sa njima, da vide kako se životinje ponašaju u svojoj, a kako u nepoznatoj sredini, da li su agresivni prema ljudima ili životinjama, kakve navike i karakterne crte životinje već imaju izgrađene, da li su navikle da žive unutra ili napolju… Znači treba proceniti da li takva životinja može da se uklopi u novi način života sa novim vlasnicima.

Ako se ljudi odlučuju da usvoje psa ili macu mogu da ih uzmu iz mnogobrojnih azila koji za takve životinje kod nas postoje. Od osoblja koje u azilima radi mogu da se dobiju i osnovni podaci o životinji, njenim navikama i karakteru.

Uzimanje životinje sa ulice je takođe plemenito, ali je teže da se sazna više podataka o životinji, tako da moramo biti pripremljeni da pas/mačka već ima razvijene navike i oblike ponašanja koje je ponekad gotovo nemoguće iskoreniti, kao što su na primer preturanje po kantama, strah od pojedinih ljudi, agresivnost prema nepoznatim ljudima ili drugim životinjama… Bez obzira na moguće loše navike psa/mačke sa ulice, trud i strpljenje koje u njih čovek uloži vraćaju se višestruko, neopisivom zahvalnošću i ljubavlju kojim nam usvojeni maca ili pas punim srcem pružaju. Ljudi koji su usvojili životinje iz azila ili sa ulice, kažu da ne postoje privrženiji i zahvalniji životinjski prijatelji.

Na šta treba da se obrati posebna pažnja prilikom odabira šteneta ili mačeta?

Prilikom odabira šteneta ili mačeta prvo treba pogledati opšti izgled čitavog legla iz koga se budući ljubimac bira. Zapušteni mladunci, koji leže, nezainteresovani su i ne prilaze ljudima ili ih se plaše, sa nakostrešenom i prljavom dlakom, nadutim stomacima ili zaprljanim zadnjim delom tela oko analnog otvora, nisu dobar izbor za vašeg budućeg ljubimca, jer takav izgled legla može da upućuje da su mlade životinje zaražene crevnim parazitima ili nekom od zaraznih bolesti pasa / mačaka ili da su nesavesno držana i nekvalitetno hranjena. Štene ili mače treba da bude da bude veselo, raspoloženo za kontakt i igru, zainteresovano. Dlaka treba da mu bude sjajna i čista. Treba posmatrati i buduće ljubimce u trenutku kada dobijaju hranu. Mlade životinje treba da jedu sa apetitom i da se raduju hrani. Kada nam od svih štenaca/mačića za oko zapadne jedno, treba ga onda uzeti u ruke i pažljivo ispregledati od vrha njuške do repa. Posebnu pažnju treba obratiti na zubalo i na postojanje oba testisa kod muških životinja, jer se nepravilno zubalo ili nedostatak jednog ili oba testisa smatra vidljivom manom. Ako se uzima rasan pas/mačka, treba se prethodno raspitati kakvo bi zubalo pas ili mačka te rase trebalo da poseduju. Zubalo kakvo ima pas rase bokser smatra se manom kod nemačkog ovčara i obrnuto.

Sledeće što treba pogledati je dokumentacija koju štene ili mače poseduje. Bez obzira da li pas ili mačka imaju rodovnik, ako se uzimaju od poznatih vlasnika trebalo bi da poseduju karton vakcinacije i čišćenja od crevnih parazita sa pečatom veterinarske ustanove koja je vakcinaciju i čišćenje od crevnih parazita izvršila. U zavisnosti od starosnog doba šteneta/mačeta zavisiće i koliko je vakcina ono primilo i koliko je puta čišćenje od crevnih parazita izvršeno. Ako se kupuje rasan pas ili mačka potrebno je da budući vlasnik pogleda i rodovnik svog budućeg ljubimca.

Kod postojanja bilo kakvih sumnji u vezi sa zdravstvenim stanjem budućeg ljubimca, kod sumnjivog vakcinalnog statusa životinje ili kod potrebe neiskusnog budućeg vlasnika za mišljenjem i savetom, najpametnije bi bilo da stari i budući vlasnik zajedno odu do veterinara koji će pregledati štene/mače i dati stručno mišljenje. Kada se pas/maca uzimaju iz azila ili sa ulice potrebno ih je odvesti na pregled veterinaru jer time ne štitimo samo zdravlje životinje, već na prvom mestu naše sopstveno zdravlje.

Kada je pravo vreme da dete koje želi kućnog ljubimca, kućnog ljubimca i dobije?

Ne postoji univerzalno pravilo koje preporučuje kada dete može da dobije kućnog ljubimca. U mnogome ta odluka treba da bude na roditelju koji će proceniti da li je dete u stanju da vodi osnovnu brigu o ljubimcu i da li je dete svesno obaveza koju životinja u njegov život donosi. Deca predškolskog uzrasta najčešće ne mogu sama da se staraju o ljubimcu i tada dobar deo brige pada na roditelje. Ako porodice uzimaju kućnog ljubimca u tom uzrastu deteta, treba onda da budu svesni da ljubimca uzimaju za sebe, a ne za dete. U tom uzrastu deteta treba voditi računa i kako se dete prema ljubimcu odnosi, jer deca vrlo često nisu svesna bola koje životinji mogu da nanesu kroz igru. Dete školskog uzrasta je već u stanju da vodi računa o ljubimcu. Naravno pri odabiru ljubimca treba voditi računa da on odgovara navikama, životnom prostoru i slobodnom vremenu porodice koja ga uzima.

Praznični stomačni problemi

Tokom praznika kroz našu ambulantu prođe veliki broj pasa i mačaka sa različitim stomačnim problemima. Vlasnici žele da i njihovi kućni ljubimci osete deo praznične atmosfere i slavlja, a najlakši način za to je obično obilno čašćavanje ljubimca ostacima sa svečane trpeze. Posledice ovoga mogu da budu vrlo blage ili neprimetne, ali i vrlo opasne, pa čak i fatalne.

Najčešći uzrok problema je gutanje kostiju, bilo svinjskog, jagnjećeg ili živinskog. U ishrani pasa i mačaka se ne preporučuje davanje kostiju. Psi kosti obično jedu halapljivo, gutajući velike komade koji mogu da se zaglave u bilo kom delu digestivnog trakta. Mačke su mnogo obazrivije prilkom konzumiranja hrane i jedu pažljivije, ali se i kod njih može dogoditi da progutaju neki neprimereno veliki komad kosti ili hrskavice.

Simptomi koje životinja pokazuje variraju u zavisnosti od lokalizacije zaglavljene kosti i od dužine trajanja problema. Najčešći su: pojačano balavljenje, povraćanje, nedostatak apetita, bezvoljnost, naprezanje pri defekaciji koje može da rezultira prolivom. Ako vlasnik ne reaguje na vreme javljaju se i teži simptomi kao što su: izmršavelost, a ponekada i sepsa koja rezultira fatalnim ishodom.

Pored kostiju, do gastrointestinalnih poremećaja mogu da dovedu i veće količine mesa ili kožica, ostaci od salata sa majonezom i pavlakom. Kod ovih pacijenata najčešće se javlja povraćanje, pojačana salivacija, odbijanje hrane, nadutost stomačne regije, prolivi.

U slučaju da primetite bilo koji od ovih simptoma, obratite se veterinaru.

Dete i pas

Dete i pas – osnovi pravilne komunikacije

Naučna istraživanja su već odavno pokazala da kućni ljubimci imaju jako pozitivnu i značajnu ulogu u psiho-fizičkom razvoju, kako zdrave dece, tako i dece sa posebnim potrebama. Deca koja sa životinjama razviju pozitivne odnose lakše ostvaruju komunikaciju sa ljudima, često bolje razumeju i tumače neverbalnu komunikaciju, skloniji su saosećajnosti, brižniji su i imaju veći stepen samopouzdanja.

Pozitivni aspekti zajedničkog života deteta i kućnog ljubimca:

Dete se uči brizi, odgovornosti i poštovanju drugih živih bića.

Deca koja imaju psa kao kućnog ljubimca mnogo više vremena provode napolju i svakodnevno su fizički aktivna.

Kućni ljubimci su deci vrlo često “nemi” sagovornici, deca svom ljubimcu poveravaju skrivene misli i osećanja.

Život sa kućnim ljubimcem detetu daje važne lekcije o normalnim životnim procesima: odrastanju, sazrevanju, reprodukciji, rođenju, bolestima i umiranju.

Kućni ljubimci su za dete njegova lična veza sa prirodom.

Fizički kontakt sa kućnim ljubimcem često ima smirujući efekat na dete.

Dete i kućni ljubimac razvijaju prisan odnos, i dete kućnog ljubimca često doživljava kao svog drugara za igru, nekog vrlo sličnog samom sebi. Baš zbog te prisnosti i osećaja deteta da mu je kućni ljubimac blizak prijatelj mogu da se razviju i određeni problemi. Utvrđeno je da je u najvećem broju slučajeva kada je došlo do toga da kućni pas ujede dete, dete bilo to koje je iniciralo njihovu interakciju. U ovom tekstu ćemo se prvenstveno baviti odnosom dece i pasa, onim aspektima ovoga odnosa koji mogu biti opasni po dete i kako da pokušamo da te opasne situacije sprečimo.

Deca uzrasta do tri godine uvek moraju da budu pod nadzorom roditelja kada provode vreme bilo sa svojim, bilo sa tuđim psom, jer mala deca nemaju još uvek razvijen osećaj koliko i na koji način mogu da povrede drugo živo biće. Mnogi psi su u stanju da dugo i trpeljivo puštaju da ih mala deca “gnjave”, ali ponekada i najtolerantniji pas izgubi strpljenje i tada može da nastane niz vrlo neprijatnih i neželjenih situacija.

Deca uzrasta od 3 do 6 godina najčešće bivaju ujedena ili povređena od strane svog psa ili psa kojeg dobro poznaju (na primer pas bake i deke, komšijski pas) jer sa njima osećaju slobodnije i sklona su da se neprimereno ponašaju prema poznatom psu.

Deca starijeg uzrasta češće upadaju u nepoželjne situacije sa nepoznatim psima koje sretnu na ulici, kod prijatelja, komšija.

Koja god da je starosna kategorija dece u pitanju postoje određena opšta pravila kojih roditelji treba da se pridržavaju da bi se neželjene situacije na relaciji dete – pas izbegle.

Roditeljski primer je najvažniji element u učenju pravilnog ophođenja prema psima i životinjama uopšte.

Ako se roditelj odnosi grubo prema kućom psu, koristi različite nasilne metode u vaspitanju psa, dete će ovaj roditeljski primer sledititi. Pas se odrasloj osobi povinuje i trpi, ali ako dete poželi da uradi psu isto ono što i odrasla osoba, a to je za psa neprijatno, pas će se detetu kao slabijem suprotstaviti, bilo režanjem ili čak i ujedanjem. Isto tako, roditelj koji beži pred nepoznatim psom na ulici, mlati rukama, pokušava da šutne psa, je jako loš primer za dete jer ovakvo ponašanje, ne samo da ne odvraća psa, već mu naprotiv privlači pažnju i razdražuje ga. Dete kao manje i slabije od odrasle osobe može i mnogo ozbiljnije da strada.

Treba objasniti deci da psi ne vole da se grle i ljube. Bolje je da roditelji pokažu detetu kako da češka psa i kako da ga mazi po leđima, ili ako pas leži na leđima, da ga mazi ili češka po stomaku.

Dete treba da zna da pse ne treba začikavati i da ih nikako ne treba dirati dok jedu, piju vodu, spavaju ili nešto ili nekog čuvaju.

Kada god prilazi nepoznati pas ili ako kućni pas postane previše razigran ili razdražen, treba naučiti dete da ,,postane drvo“. To znači da dete treba da stane mirno, spusti ruke pored tela i gleda u zemlju. Drvo je nezanimljivo za psa, pas ga onjuši i nastavi dalje, a tako će se ponašati i prema detetu. Da bi se dete naučilo ovome potebno je da mu roditelji objasne kako i zašto tako treba da se ponaša i da mu sami demonstriraju ovakvo ponašanje. Lekcija “postati drvo” nije laka za savladati jer instiktivno u prisustvu nepoznate životinje i odrasle osobe i deca dižu ruke, mlate rukama i nogama i gledaju direktno u psa. Vežbom i strpljenjem dete će savladati ovu vrlo važnu lekciju.

Psi, i kućni ljubimci uopšte, oplemenjuju dečje odrastanje i sazrevanje i imaju veliku ulogu u razvoju savesne i odgovorne osobe. Baš zbog tako važne uloge koje kućni ljubimci imaju u razvoju deteta, na roditeljima je da dete pripreme i obuče kako se postupa sa kućnim ljubimcima jer samo na taj način se najveći broj neželjenih situacija može sprečiti.

Translate »